Rezervacija karata
Radnim danima od 10 do 14h,
u Gradskom pozorištu,
ulica Bokeška br. 2,
tel: 020-665-087, 665-085,
i u KIC-u “Budo Tomović”
tel: +382/20-664-237
Pokrovitelj sezone:
Prijatelji Pozorišta:
Kritika o predstavi INSTANT SEKSUALNO VASPITANJE |
Premijera predstave »Instant seksualno vaspitanje«, Gradskog pozorišta, u KIC-u »Budo Tomović«
Priča o sazrijevanju na Balkanu
Premijerom komada “Instant seksualno vaspitanje,« po tekstu Đorđa Milosavljevića, u režiji Nikole Vukčevića, Gradsko pozorište iz Podgorice je dobilo jedan od svojih najboljih, ako ne i najboljiscenski projekat tokom posljednjih godina kvalitetnog rada.
Da bi se ostvario taj rezultat, pokazan podgoričkoj publici 4. februara na Velikoj sceni KIC-a »Budo Tomović«, morao se steći čitav niz pozitivnih okolnosti.
Pravi odabir teksta koji izvrsno komunicira s gledaocem, autora Đorđa Milosavljevića, afirmisanog filmskog scenariste, dramskog pisca i reditelja iz Beograda, dao je zamah čitavom projektu.
Dramsko štivo o seksu i još ponečemu, pri čemu je to »ponešto«, u suštini, važniji dio priče, vječnu storiju o odrastanju, crnogorskim perom na svoj način docrtala je već iskusna dramska spisateljica Milica Piletić, približivši scensku atmosferu našem duhovnom podneblju smijeha. Bilo je za očekivati, a i potvrdilo se, da glumci Gradskog budu i najuvjerljiviji upravo u takvim djelovima komada, a i podgorička publika je ponajbolje reagovala na savremene »kopče«, pretočene u štivo iz našeg arhetipskog i savremenog miljea.
Sljedeći momenat, koji je zračio sa scene, je neposredan dokaz da predani rad FDU sa Cetinja, profesora i pedagoga Bora Stjepanovića, Branimira Popovića i njihovih kolega daje rezultat u praksi. Uspješni komad o mladima i odrastanju istovremeno je i komad gdje mlađi dio ansambla takođe uspješno odrasta, istina, uz neminovne mladalačke afektacije, kao cijenu sazrijevanja. Pomalo, kako to biva, bolno traganje mladih glumaca za vlastitim identitetom možda je i ponajljepše rezultiralo u ovom projektu. Podgorička publika imala je tako priliku da na djelu oslušne i scensku priču onih koji dolaze.
Mlado novo lice, Mišo Obradović, kao i Branka Femić, koja je već bljesnula u nekim projektima najavljujući da na nju sve više treba računati, uspjeli su nas uvjeriti, kao romantičan par, izgubljen u prostoru, da mladost čuva osjećanja i u vremenu nenaklonjenom čistoj emociji. Simo Trebješanin i Goran Slavić vješto su participirali, dajući otvorenu mogućnost glavnim akterima da što uvjerljivije prenesu tekstualne i scenske poruke.
Ivona Čović, uz očito veće scensko iskustvo od mladih kolega, kazuje da je njen osnovni fah, bez dileme, u kvalitetnoj komediji. Branko Ilić u upečatljivoj ulozi balkanskog makroa, i Pavle Ilić kroz dosad neviđenu transformaciju u lik transvestita, obavili su zaista uspješne zadatke. Maja Šarenac je, na sebi svojstven način ocrtavanja tragičnog kroz fine naznake i valere, briljantno pronikla u lik nekad čedne Lele, potom prostitutke s respektabilnim radnim iskustvom.
Poseban glumački balans u cjelokupnoj predstavi, što je i očekivano, ostvario je Branimir Popović u liku ležernog, cinično hladnog i otuđenog profesora, u maniru karamazovštine, a na nov i originalan način. Pri tom se tokom cjelokupnog trajanja komada osjećao i značaj njegovog prisustva u ansamblu, kao starijeg kolege, te su svi akteri bili i ohrabreni, ali i direktno prozvani na glumačke okršaje na otvorenoj sceni, u čemu se i uspjelo u zavidnoj mjeri.
Nenametljiv, funkcionalan rediteljski postupak Nikole Vukčevića, čiji se manir »filmskih rezova« sistemom sekvenci elegantno uklapa u priču, uz odlično građenje, i održavanje scenskog naboja, omogućava publici da dužinu od skoro dva sata predstave i ne osjeti, što je takođe potvrda ove nove, očigledno već u startu uspjele scenske priče Gradskog pozorišta.
Za uspjeh komada, kojim će se ovaj teatar predstavljati na domaćim i stranim scenama i festivalima, uz korisne preporuke za dinamičnijom igrom tokom prvih minuta, treba istaći i zasluge Smiljke Šeparović (scenografija), Vere Šoškić (kostim), Slavke Nelević (scenski pokret i koreografija), Rada Stamenkovića (dizajn svjetla), Jova Kljajića (dizajn tona i tonski efekti), Radivoja Belog Lopičića (šef tehnike), i ostalih članova uspješnog tima Gradskog pozorišta iz Podgorice.
Dr Dragan Koprivica
POBJEDA, 09. februar 2009. godine
Nazad na novosti