Inicijativom Vasilija Ivanoviča Šćućkina, pozorišnog reditelja i utemeljivača mnogih pozorišta u Crnoj Gori, 1951. godine je u Titogradu osnovano Pionirsko pozorište. Pripreme za početak rada novog pozorišta su vršene u prostorijama bioskopa "Kultura". 12. januara je održana prva premijera, "Crvenkapa", u režiji Mirka Sirnića.
Od tada, ova pozorišna kuća kontinuirano radi sve do današnjih dana. 1959.godine Pionirsko pozorište se integrisalo sa Dječijom bibliotekom u Pionirski kulturni centar, a 1994.g. pozorište se osamostaljuje i dobija novo ime, Dječije pozorište. Dobijanjem Večernje scene - pored Dramske scene za djecu, Lutkarske scene za djecu, a 70,- tih i 80,-tih i Dječije scene - ovo pozorište započinje proces transformacije u Gradsko pozorište.
Tokom pet decenija rada, ovo pozorište je izvelo 210 premijera u kojima je igralo preko 400 glumaca različitog profila. Brojni su i ostali saradnici, pozorišni radnici iz zemlje i inostranstva. Ono što je ostalo isto tokom svih 50 godina rada jesu uslovi u kojima je pozorište egzistiralo. Na početku se igralo u sali Gimnazije "Slobodan Škerović", a kasnije, u zgradi Narodne biblioteke "Radosav Ljumović" i u salama Doma omladine (danas KIC "Budo Tomović").
Dugi niz decenija, ovo pozorište je bilo jedino profesionalno pozorište za djecu u Crnoj Gori. Njegujući dramske tekstove i pisce iz domaće i svetske baštine, pozorište je lagano stasavalo u pozorišnu kuću jasnog profila i sugestivne scenske izražajnosti. Različiti pozorišni rukopisi umjetnika saradnika uobličili su specifičnu scensku maštovitost ovog pozorišta, tako da je bogatstvo igre bio onaj znak na kome su se vaspitavale generacije djece u Crnoj Gori.
Brojne su nagrade koje su pratile ovaj rad. Jugoslovenski festival djeteta u Šibeniku, Bijenale jugoslovenskog lutkarstva za djecu u Bugojnu, Jugoslovenski festival pozorišta za djecu u Kotoru, Sterijino pozorje - samo su neki festivali na kojima je ovo pozorište bilo nagradjivano.
Danas, ova pozorišna kuća nastoji da, pored njegovanja postignutog, udje i u oblasti koje pozorišna tradicija svijeta uveliko poznaje. Svijest o tome da, upravo na ovom pozorištu, leži odgovornost za uobličavanje pozorišnog, pa dakle i duhovnog, profila generacija mladih Crne Gore, nameće pred pozorišne radnike ove kuće stalnu potrebu - doći do predstava koje će svojom umjetničkom snagom, slojevitošću i imaginacijom biti trajno utisnute u svaki novi naraštaj ove sredine.